Paška čipka je čudo hrvatske narodne umjetnosti otoka Paga
Čipka je vrhunsko dostignuće tekstilne umjetnosti, individualno djelo ljudskih ruku izrađeno od niti lana, pamuka, svile, agave, srebra i zlata. Njegovi korijeni, za razliku od veza koji dolazi s istoka, očito su na zapadu. Materijal se na nit hvata u malu, čvrstu konstrukciju i stvara se arhitektura zraka. Čipkarica radi poput pauka, isprepliće najmaštovitije bodove, jedino što posao traje, a paučinu može uništiti vjetar.
Zanimljivo je da su 1939. godine paške čipkarice sudjelovale na svjetskoj izložbi u New Yorku. Paška čipkarska škola postojala je još početkom stoljeća, a zaslužna osoba za očuvanje paške čipke je Austrijanka Natalie Bruck-Auffenberg. Godine 1911. napisala je prekrasnu knjigu Dalmacija i njezina narodna umjetnost. Duž cijele dalmatinske obale tražila je izgubljenu dubrovačku čipku, a obilazeći otoke otkrila je pašku čipku. Kupovala je pašku čipku za sebe, za izložbe u Parizu i austrijskom muzeju te za nadvojvotkinju Mariju Jozefinu, baku Otta von Habsburga.
Najprije se definira krug unutar kojeg se prave rupice udaljene nekoliko milimetara, a zatim se kroz njih provlači konac. Tako nastaje podloga za pašku čipku koja se sastoji od osam končića koji su dijagonalno raspoređeni po krugu. Kad je podloga gotova, iz sredine se prave kružići i trokutići (mendulice). Čipka kad nastaje, čvrsta je, kao da je uštirkana. Paška čipka, za razliku od ostalih poznatih dubrovačkih i lepoglavskih čipki, može se prati bez gubitka čvrstoće. Naravno, paška čipka je skupa i zbog toga se naziva bijelim zlatom.
